Igra Smrti II (1981.)
Registrirani korisnici mogu kreirati svoju grupu tv kanala, koristiti Podsjetnik, sudjelovati u nagradnim igrama, chatu i forumu, ocjenjivati filmove, serije i emisije, slati privatne poruke, predlagati video zapise itd...
Igra smrti II (1981.)
Yang Sze, bolj znan kot Bolo Yeung, je nekdanji tekmovalni bodybuilder, borilni umetnik in filmski igralec borilnih veščin. Predvsem v vlogi negativca v filmih, v katerih igra, je najbolj znan po svojih predstavah kot Bolo v filmu Enter the Dragon (igra Bruce Lee), Chong Li v Bloodsportu (Jean-Claude Van Damme), Chang Lee v Bloodfightu (igrata Yasuaki Kurata in Simon Yam) ter za številne nastope in dolgo kariero v hongkonških filmih borilnih veščin.
Bolo Yeung je bil Bruceu Leeju tesen prijatelj in po Leejevi smrti je rekel: 'V čast mi je, da sem ga imel čast poklicati, prijatelj.' Bolo se je rodil 3. julija 1946. Pričel je s treniranjem borilnih veščin pri 10 letih v mestu Guangzhou v mestu Guangdong, kjer je študiral pri več mojstrih kung fuja. Ko se je odraščal, se je zanimal za bodybuilding, kasneje pa je postal prvak gospoda Hongkonga v bodybuildingu. Naslov je imel deset let.
Hči Bolo Yeung je Debbra Yeung. je žena Anuja McKnight-a. Tako Anu kot Debbra sta prvaka v bodybuildingu in fitnesu. Anu se ukvarja tudi z glasbo in repom. Debbra prihaja z bodybuildingom naravno, saj je njen oče Bolo Yeung, AKA Yang Sze, nekdanji prvak v bodybuildingu in borilni umetnik, ki je skupaj z Bruceom Leejem in Jean-Claudeom Van Dammeom igral v več filmih borilnih veščin.
Anu se ukvarja tudi z glasbo in repom. Debbra prihaja z bodybuildingom naravno, saj je njen oče Bolo Yeung, AKA Yang Sze, nekdanji prvak v bodybuildingu in borilni umetnik, ki je skupaj z Bruceom Leejem in Jean-Claudeom Van Dammeom igral v več filmih borilnih veščin. Anu in Debbra sta se poročila leta 2014 in imata dva otroka skupaj. Želimo jim še naprej uspeh in veliko ljubezni za vedno!
Bruce Lee in Bolo sta postala prijatelja med snemanjem reklame cigaret za Winston. Bruce je Bola povabil, naj igra v filmu Enter the Dragon, kjer je postal znan kot 'Bolo', ime lika, ki ga je upodobil. Oba sta postala tesna prijatelja med snemanjem filma Vstop v zmaja, kjer sta Bruce in Bolo zelo tesno sodelovala pri treningu tehnike. Bolo je nekoč v intervjuju, mnogo let po Leejevi smrti, izjavil: 'Nikoli več ne bo Brucea Leeja in v čast mi je, da sem ga imel čast poklicati za prijatelja.'
v zgodnjih letih sedemdesetih in osemdesetih let je Bolo igral v številnih kung fu filmih, vendar je bil njegov prelomni film Bloodsport, ki temelji na trditvah Franka Duxa. Posnet po 1,5 milijona ameriških dolarjev, je spomladi leta 1988 postal hit ameriške blagajne. Jean-Claude Van Damme je imel glavno vlogo kot Frank Dux, Bolo Yeung pa Chong Li. Močno prijateljstvo, sklenjeno med igralcema na snemanju Bloodsporta; in Van Damme ni želel, da bi mu razen Bolo igral v filmu (Double Impact), postavljenem v vzhodni Aziji.
Kanadski igralec, režiser in producent Jalal Merhi je Bola spoznal v Hongkongu med snemanjem njegovega prvega filma Neustrašni tiger, nato spet na snemanju filma Double Impact. Jalal je bil navdušen nad svojo osebnostjo in sposobnostmi in se odločil, da bo ustvaril del posebej za Bolo. Pozneje je Merhi z Yeungom sodeloval pri več filmih, kot so Tiger Claws, TC 2000 in Tiger Claws 2.
Kao kćerka sina britanskog monarha, Elizabeta je nosila titulu princeze i oslovljavanje "kraljevska visost". U trenutku rođenja tadašnja princeza Elizabeta od Yorka bila je treća u nasljednom nizu, iza amidže Eduarda i svog oca Alberta. Njeno rođenje je izazvalo interes javnosti, ali nije bilo razloga za vjerovati da bi mogla naslijediti tron. Naime, njen amdiža Eduard je bio prestolonasljednik za kojega se vjerovalo da će postati kralj i imati potomstvo koje će ga naslijediti. Eduard jeste postao kralj nakon smrti Elizabetinog djeda, ali nije imao djece, a Elizabetini roditelji nisu imali sinova koji bi joj ugrozili poziciju nasljednice, što znači da bi Elizabeta postala kraljica u svakom slučaju.
Princeza Elizabeta, vojvotkinja od Edinburgha je počela preuzimati očeve dužnosti nakon što se njegovo zdravlje počelo pogoršavati. Sa suprugom je bila u Keniji kada je obavještena o očevoj smrti i svom dolasku na prijestolje. Za vladarsko ime je odabrala ime Elizabeth II.[9] Odmah nakon što je stigla vijest o smrti kralja i proglašenju nove kraljice, Elizabeta se sa suprugom vratila u London. Elizabeta II je proglašena kraljicom prvo u Kanadi, istoga dana kada je i postala kraljica, a u Ujedinjenom Kraljevstvu je javna proklamacija održana sljedeći dan.
Sve do smrti Elizabetine nane Marije, Ujedinjeno Kraljevstvo i ostale zemlje Commonwealtha imali su tri kraljice: Elizabetu II kao monarhinju, a njenu majku i njenu nanu kao udovice bivših monarha. Posljednja želja kraljice Marije bila je da se krunidba njene unuke ne odlaže zbog njene smrti. Elizabeta II je okrunjena u Vestminsterskoj opatiji, 2. juna 1953. Cijelu ceremonija, osim pomazanja i euharistije, preko televizije je pratilo 20 miliona Britanaca i otprilike 100 miliona Amerikanaca.
Kraljica Uskrs i vikende provodi u zamku Windsor, koji je djelomično otvoren za javnost. Kraljica sa porodicom Božić provodi u Sandringhamu, a ljetne rezidencije su joj zamak Balmoral i palača Holyrood u Škotskoj.[19] Kraljica godišnjicu smrti svoga oca, odnosno godišnjicu svog dolaska na tron, obilježava u Sandringhamu.
Kraljičina popularnost je počela naglo opadati 1980-ih godina zahvaljujući medijskim izvještajima o privatnim životima njene djece, a vrhunac nepopularnosti dosegla je u sljedećem desetljeću. Zbog pritiska javnosti počela je plaćati porez na dohodak 1993, te otvorila Bakingemsku palaču za javnost. Bračni problemi njene njene kćerke i sinova Charlesa i Andrewa su negativno utjecali na mišljenje o kraljici, koja je u decembru 1995. naredila razvod princu i princezi od Velsa. Nezadovoljstvo Elizabetinom vladavinom bilo je najveće u trenutku smrti Diane sredinom 1997, kada je kraljica odbila pojaviti se u javnosti prvih pet dana nakon Dianine smrti. Suočena s kritikama javnosti, Elizabeta je dala intervju uživo na državnoj televiziji 5. septembra i popravila svoju sliku.
Film 'Igra smrti' (X game) autora Yôheia Fukude temelji se na popularnom romanu autora Yamade Yusukea, a nadahnut je sadističkim igricama (tzv. batsu igrice) koje čine temelje japanskih varijetea.
'Guma' (Rubber) je pak francuska horor komedija nastala u režiji Quentina Dupieuxa, u kojem glavnu ulogu igra Robert, mrtva i napuštena automobilska guma koja se u jednom trenutku sasvim neočekivano vraća se u život. I dok tako tumarapustinjom, otkriva da posjeduje zastrašujuće telepatske sposobnosti da uništi sve što poželi. Isprva ju zadovoljava vrebanje napuštenih objekata i malih pustinjskih stvorenja, no vrlo brzo apetiti joj porastu... Film je režirao proslavljeni francuskiglazbenik Quentin Dupieux ('Steak', 'Nonfilm'), poznat kao Mr. Oizo. Riječ je o inteligentnoj, smiješnoj i originalnoj posveti kinematografskom konceptu 'bez razloga'.
After the Second World War, several prose writers gained repute as their works characterised the literature of the second half of the 20th century: in the first place, Petar Šegedin (the trilogy Djeca božja /Children of God/, Osamljenici /The Loners/ and Crni smiješak /Black Smile/), Vladan Desnica (the novel/essay Proljeća Ivana Galeba /The Springs of Ivan Galeb/) and in particular Ranko Marinković (Ruke /The Hands/, a collection of short stories; the novel Kiklop /Cyclops/). Marijan Matković was one of the most productive Croatian playwrights and a close follower of Krleža (the dramatic cycle Igra oko smrti /Game of Death/), while Radovan Ivšić was the most prominent representative of surrealism in Croatian literature (the grotesque farceKralj Gordogan /King Gordogan/). Among the most important chapters in contemporary Croatian poetry are the opuses of Jure Kaštelan (Pijetao na krovu /Rooster on the Roof/) and Vesna Parun (Crna maslina /Black Olive/), the most widely translated Croatian poetess. The novel Mirisi, zlato i tamjan /Gold, Frankincense and Myrrh/ by Slobodan Novak is regularly cited as one of the best Croatian novels ever written, particularly as an example of existentialist literature.
Yizkor Book in Memory of Wlodawa and the Region of Sobibor. Published by the Association of Immigrants of Wlodawa and surrounding area in Israel, ed; Shoman Kanc. Tel Aviv, 1974 (English) Rashke comments: An anthology of articles and personal testimony about Wlodawa and Sobibor. An excellent resource book, but it is difficult to determine whether the authors of articles were survivors or not, and if they were not, where they got their information.
Registrovani korisnici mogu napraviti svoju grupu TV kanala, koristiti podsetnike, učestvovati u nagradnim igrama, čatovati, komentarisati na forumu, ocenjivati filmove, serije i emisije, slati privatne poruke, predlagati video zapise i slično...
Njegovo ustvarjanje v gledališču je zajemalo zelo bogat in raznolik repertoar izjemnih igralskih stvaritev. Širši javnosti pa je znan tudi po svojih številnih vlogah v slovenskih filmih Moj ata, socialistični kulak (1987), Cvetje v jeseni (1973), Kekčeve ukane (vloga Bedanca; 1968), Ne joči, Peter (1964), Primož Trubar (1985), televizijskih in radijskih igrah in nadaljevankah. Leta 1990 je odigral glavno vlogo v mladinski tv seriji v petih delih imenovani Waitapu. Skupaj je odigral 150 gledaliških in več kot 30 filmskih vlog. Napisal je sedem avtobiografskih knjig.[4]
Na prvom nastupu, kao desetogodišnjak, pjevao je ,,Ave Mariju" i ostavio publiku bez daha. Studirao je solo pjevanje i bio je jedan od najboljih studenata. Karijeru pop pjevača počeo je s 15 godina, kada je sudjelovao na festivalu "Makfest". Godinu dana poslije počinje glazbenu suradnju s Grigorom Koprevom, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Pjesme "Usne na usnama" i "Sunce u tvojoj zlatnoj kosi" otvaraju mu vrata makedonske glazbene scene. U vrlo uspješnoj 1999. godini izdao je prvi album, Negdje u noći, i održao svoj prvi samostalni koncert. Usprkos tomu što je nizao uspjehe, ostao je skroman. Kako je počeo pjevati u tinedžerskoj dobi, obožavatelji su ga zasipali plišanim igračkama, kojih je imao napretak, pa je jednu posebnu sobu u svojoj kući u Kruševu imao samo za njih. Njegova je rodna kuća, zahvaljujući njegovoj popularnosti, postala turistička atrakcija. Pobijedio na međunarodnom glazbenom festivalu "Slavjanski bazar" u Bjelorusiji 2000. godine. 041b061a72